//
pravaški pogled
Uncategorized

Mijo Drvarić, poznati kutinski boksač ubijen od strane partizana

Kotar Kutina prema Godišnjaku Banovine Hrvatske iz 1939. Godine s općinama Kutina, Ludina i Popovača ima 28.041 stanovnika, a u Nezavisnoj državi Hrvatskoj smještena je u župu Prigorje.  Stanovništvo i politička orijentacija velikom većinom svrstalo se uz političke ideje HSS-a, a ovaj kraj iznio je i nekoliko istaknutih pojedinaca u radu ove seljačke stranke. Partizanski pokret zbog jakog domobranskog i ustaškog ustrojenja u početnim godinama rata nije bilježio veliku popularnost žitelja,pa tako ni pripadnika partizanskog pokreta. Iako je prvi partizanski pokret načelno osnovan u današnjoj Sisačko-moslavačkoj županiji, šumi Brezovica nadomak Siska, u okolici Kutine bilježi tek nekoliko pripadnika uz povremena razbojstva.  Kutina je također sjedište I. gorskog zdruga, te se spominje 1500 hrvatskih vojnika na potezu od Popovače do Banove Jaruge,a partizanima je ovo područje također nezanimljivo zbog dobre prometne povezanosti željezničkom prugom Zagreb-Beograd koja omogućuje brzo prebacivanje snaga i gušenje pobune.

Dobri međunacionalni odnosi u Kotaru Kutina bili su jedni od odlika toga doba i kraja, međutim prema koncu rata ove prilike se mijenjaju, te dolazi do sve više partizanskih ubojstava, a ponajviše stradaju civili. Ovakva sudbina snašla je i proslavljenog hrvatskog boksača Miju Drvarića. Rođen je u Kutini 1914. Godine, a dičile su ga odlike snažne tjelesne građe, pa ga poznati hrvatski boksač Ivan Kovačević (državni prvak 1927. I 1928. godine) poziva na treniranje u Zagreb, gdje niže uspjehe kao boksač amater zagrebačke Croatije od samih početaka, a na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije osvaja naslov prvaka u srednjoj kategoriji, dok se 1935. godine konačno odlučuje za profesionalnu karijeru. Od osam prvaka Jugoslavije te godine, čak njih četiri potiču iz Zagrebačkog kluba Croatia, dok Mijo Drvarič nastupa u kategoriji s 72,6 kg, te niže uspjehe u Beču pobijedivši Frabergera na bodove, a iste godine odlazi i u Pariz,na poduku kod renomiranih boksačkih imena toga doba. Tada se događa jedan od najzanimljivijih trenutaka u njegovoj karijeri. Naime, kao gledatelj sa svojim kolegama i trenerima trebao je odgledati meč sjajnog crnačkog boksača Benetta, kao nadopunu svome znanju, no protivnik je otkazao zbog posljedica gripe,a istog trenutka kao zamjena, bez dvojenja u ring je nastupio – Mijo Drvarić. O tome događaju je rekao: „Bila je to strašna i paklena bitka u 10 kola. Crnac je bio bijel,a ja crn od udaraca“. Borba je na koncu završila – neriješeno

1940. godine Drvarić osvaja naslov prvaka Jugoslavije u profesionalnoj kategoriji u Beogradu pobijedivši Žuću Pavlovića tehničkim nokautom. Dvije godine nije nastupao, te se vračao u Kutinu podučavati mlade kutinske sportaše na strunjačama u posebnoj prostoriji gostionice obitelji Marciuš. 27. Srpnja 1943. Pojavljuje se kao izazivač za naslov prvaka Nezavisne države Hrvatske protiv aktualnog prvaka Josipa Župana, te pobjeđuje nokautom pred 5000 gledatelja na igralištu Concordije u Zagrebu okitivši se trobojnicom Hrvatskog boksačkog saveza.

Zanimljiva pojava toga vremena bio je izbornik boksačke reprezentacije Nezavisne države Hrvatske ,Jimmy Lyggett koji je bio – crnac. Jimmy Lyggett u Americi je osvojio titulu prvaka u teškoj kategoriji, no samo u crnačkoj federaciji jer je tada bilo zabranjeno održavati mečeve između bijelaca i afričkih Amerikanaca, te je u vihoru rata došao u Hrvatsku zbog jedne izvjesne Hrvatice Roze, koju je upoznao u Beču i u koju se zaljubio na prvi pogled, te na kraju i oženio. Trenirao je poznate zagrebačke klubove Croatiju, Herkules, Makabi i Radnik, a osnivanjem NDH preuzima vodstvo tadašnje šakačke reprezentacije Hrvatske. U Hrvatskoj je ostao do 1945. kada je osjetio moguć slom Hrvatske, te je u strahu od komunista sa svojom ženom Rozom odlučio otiči u Ameriku preko Italije. U Milanu su mjesecima čekali brod koji će ih odvesti putem SAD-a, no Roza se tamo razboljela, te je iste godine i umrla. Usamljen i slomljen zbog ženine smrti i bjegunstva,Jimmy se vratio sam u Ameriku,te umro 1955. godine.

Mijo Drvarić nakon osvajanja prvenstva ponovno se vraća u rodnu Kutinu iz koje nažalost više nikada neće vidjeti boksački ring, dvoranu, trenere i kolege s kojima je trenirao u Zagrebu. Zbog titule prvaka NDH bio je omražen među partizanima, ali su ga svejedno pokušali dovesti u svoje redove, znajući za njegovu fizičku i borbenu snagu. Mijo je nekoliko puta odbijao poziv u partizane, što je posvjedočila i njegova nećakinja Matilda Sikora 1997. godine radnoj grupi za popis žrtava II. Svjetskog rata,govoreći kako je pred njim svijetla boksačka karijera, a partizanski pokret ga općenito nije zanimao. Ovim činom još više im se zamjerio, te su se odlučili na njegovu likvidaciju. Ubijen je 24. Travnja 1944. godine nadomak kućnog praga, kukavički, na prijevaru. Navedenog dana u kuću Drvarića došao je naoružani čovjek tražeći razgovor s Mijom. Na rastanku Mijo je zamoljen da isprati gosta preko voćnjaka. Negdje na sredini, dočekan je on nekolicine naoružanih koji su na njega ostvarili vatru, te je izrešetan pao na zemlju. U kutinskoj matičnoj knjizi umrlih stoji „ubijen od partizana“.

Boksački prvak Mijo Drvarić zatajen je tadašnjoj Jugoslovenskoj javnosti, kao i većina zločina toga doba,a tek devedesetih godina osnutkom Hrvatske dobiva omanju makadamsku ulicu na kraju Kutine u kojoj postoje jedva dvije kuće. Zalaganjem trenera kutinskog Boksačkog kluba, Josipa Cerovca, boksački turnir u Kutini nosi ime po Miji Drvariću,na kojemu su nastupila mnoga poznata boksačka imena te ga je jedne godine posjetio i popularni boksač Marijan Beneš. Velikim trudom kutinskog intelektualca,povjesničara ,novinara i donedavnog predsjednika Ogranka Matice Hrvatske Kutina, Dragutina Pasarića, kao i udruge Hrvatski Domobran Kutina, uspomena na Miju Drvarića, kao i njegove uspjehe, ponovno izlazi na vidjelo s knjigom pod nazivom“Kutina- prešućivane žrtve II. Svjetskog rata i poraća“ iz koje je većina podataka o Miji u ovome tekstu i uzeta, pošto je godinama njegov lik i djelo obavijeno velom tajne, pa tako i deficitom podataka.

Branko Kranjčević

Hrvatski list, 12. srpnja 2012.

http://hic.hr/hrvatski-list04.htm

Advertisements

Discussion

No comments yet.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: